Tradicionalno otvorenje pastrvske sezone svake godine odradimo u susjednoj nam Sloveniji, točnije u prijateljskom okruženju sa ribičima iz RD Mozirje, na njihovom dijelu rijeke Savinje i pritoke rječice Drete. Ovaj put smo krenuli iz Zagorja Marko Martinjak, te njegov jedanaestogodišnji sin Maks i moja malenkost. Krenuli smo dosta rano jer je početak bio zakazan za 8 sati u samom ribičkom domu u Mozirju. Putem smo popili kavu i kratko predahnuli na benzinskoj pumpi. Pošto je bila nedjelja, nije bilo ni tako prometno, ali bez obzira na sve, morate paziti na saobraćajne propise i voziti se prema ograničenjima koja Vas prate na putu do Mozirja.
Dolaskom u ribički dom u Mozirju, naišli smo na hrpu naroda, naravno sve ribolovci koji jedva čekaju da zabace prve muhe u vodu. Osjetio se miris jutarnje kave i široki osmjeh svakoga ribiča. Naravno, nisu se vidjeli cijelu zimu, pa su pale i prve razmjene ribičkih priča. Nakon doručka krenuli smo za Šmartno ob Dreti, malo mjesto smješteno uz istoimenu rijeku, pritoku Savinje. Dan je bio topao i sunčan, idealan za fly fishing. Voda bistra, hladna i brza baš onakva kakvu mušičari vole. Vodostaj taman pogođen za Dretu. Nismo se previše udaljavali jedni od drugih i vidio sam kako Marko Maksu pokazuje prve ozbiljne korake u mušičarenju, a mali je sa puno entuzijazma pratio svaki potez. Takvi trenuci kad se znanje prenosi s oca na sina daju cijelom našem današnjem izletu posebnu toplinu i sve to još čini posebnim. Naravno da su pali i prvi ulovi za Maksa, što je posebno obradovalao oca , a bogami i mene. U više navrata sam se derao….Marko slikaj Maksa. Baš je bilo zabavno zbilja smo se nauživali ribolova već do podneva.
Oko podneva smo se vratili u ribički dom u Mozirje na ručak. Ovaj put smo guštali u gulašu od divljači koji je bio izuzetno ukusan. Navodno se podijelilo preko sto porcija, tako da je i to brojka otprilike koliko je danas ribiča došlo na otvorenje sezone. To Vam je dokaz kako se dobro radi u društvu i da ljudi to cijene. Mislim da su osim domaćih došli i gosti iz Češke, Italije, Austrije, kao i mi iz Hrvatske.
Nakon ugodnog odmora poslije ručka i razgovora sa lokalnim ribolovcima, ponovno smo se uputili na vodu. Probali smo na Savinji , ali naprosto nije išlo. Voda je bila prenapeta i jako sklisko dno, tako da smo ubrzo odustali i opet se vratili na Dretu  posjetiti neke druge pozicije. Taj popodnevni dio ribolova je bio opušteniji, sa manje žurbe, više uživanja u prirodi, u zvuku rijeke i u onom osjećaju da ja dan baš onakav kakav treba biti. Ulovili smo još svaki po par riba uz kratke pauze razgovora i zapalili koju cigaretu. Maks je već bio vidno umoran, sunce je polako zalazilo i to bi bilo to.
Današnji dan na Dreti je bio spoj prirode, prijateljstva i ribolovne strasti. Takvi izleti ostaju u pamćenju, ne samo zbog ulova, nego i zbog atmosfere, druženja i osjećaja da ste barem jedan dan pobjegli od svakodnevice, a nadam se da je tako bilo i Maksu.