Ove godine na Lokvarskom jezeru je predviđen remont brane za potrebe HES Vinodol. Zbog toga je potrebno isušiti jezero kako bi se mogli ukloniti nedostaci na postojećoj brani. To se radi otprilike svakih dvadeset godina. Posljednje isušivanje je bilo 2001. godine. Dok je jezero u normali je jedno od najljepših umjetnih jezera u Hrvatskoj, potpuno stopljeno sa okolišem koji ga okružuje. Za šetače, planinare, bicikliste i avanturiste je omiljeno mjesto, a tek za ribiče!
Lokvarsko jezero je izuzetno bogato sa ribom. Pretežno se to odnosi na populacije šarana, štuke i pastrve. Ima i drugih vrsta riba, ali ne toliko zastupljene i atraktivne kao ove koje sam nabrojao. Pošto smo znali da je jezero u fazi pražnjenja, te da postoji velika šansa za dobar ribolov, posjetili smo ga kroz dva vikenda.

VIKEND prvi
Martin Kuhar i ja. Do Lokvi mi treba iz Zaboka otprilike sat i pol vožnje. To je nekih 150 km. U Jaski sam pobrao Martina i krenuli smo put Gorskog kotara. Usputna kava na nekoj od postojećih benzinskih pumpi, te kupnja hrane i pića za doručak. Dolazak u Lokve gdje smo u dogovoru sa ribočuvarem kupili dnevne karte i pravac na vodu. Dobili smo upute da si uzmemo waders hlače i cipele jer ćemo loviti sa obale i velika je mogućnost da ćemo se negdje morati smočiti, a i blato je uz samu obalu. Tako je i bilo. Većina našeg ribolova je bila uz samu branu i lijevo-desno kojih stotinjak metara. Nevjerojatno, ali Martin već u trećem zabačaju ima ribu. Potočna pastrva nekih 35 cm. Fotografija i puštanje. I tada je slijedilo dugo vremena praznine kad riba naprosto nije reagirala ili je nismo mogli naći. Onda je došlo mojih deset minuta kad vadim dvije lijepe štuke preko 70 cm. Slijedi ručak u obližnjem restoranu Eva gdje srećemo i Marka Martinjaka sa svojim sinom Maksom koji su isto taj dan lovili ribe na jezeru ali iz čamca. Članovi kluba u akciji…..nije loše.
Poslije ručka drugo poluvrijeme i krećemo se lijevo od brane. Sretnemo dosta lokalnih ribiča, a na vodi viđamo i par ekipa u čamcima. Kako su prošli ovi u čamcima, neznamo, a mi dobivamo još jednu štuku i imamo jedno trganje. Martin lovi do noći, dok sam ja odustao jer više nisam mogao hodati po blatu, a i godine su za vratom. Poslije saznajemo da je naša ekipa M&M u čamcu dobila prekrasnu potočnu pastrvu. Naravno zbog toga smo i došli na Lokvarsko jezero.

VIKEND II
Marko Martinjak i ja. Za tjedan dana opet u Lokvama. Sve je isto kaj se tiče puta ( nisam išao u Jasku) i onog dijela odlaska  do jutarnje kave, jer smo ju popili u lokalnom kafiću u Lokvama uz društvo tajnika i ribočuvara SRD Lokvarka. Kupnja ribolovnih karata i pravac jezero. Dolaskom na jezero vidimo da je vidno pao vodostaj za još barem dva metra kroz sedam dana. Imali smo i čamac kojeg su nam ustupili domaći ribiči. Bili smo stvarno „nabrijani“ i nekako smo očekivali više nego zadnji put, baš zato jer imamo čamac i imamo kud i kamo veće mogućnosti istraživanja po jezeru. No, što je krenulo po zlu!? Vjetar…..dosadni vjetar nas je uništavao cijeli dan i nismo si mogli pomoći. Baciš varalicu i onda ti je odjednom ispod čamca. Nije da nismo probali sve moguće tehnike, ali naprosto nije išlo. Uz sve te muke još smo i ostali bez „štroma“ u akumulatoru. Kad te neće onda te neće. Čamac smo ostavili privezan za obalu, a dušu smo ispustili dok smo stvari nosili do ceste na skroz drugoj strani jezera gdje nam nije je bio parkiran auto, pa onda pješke do auta i nanovo ukrcavanje stvari. Izgubili smo dosta vremena, pošteno se umorili i već razmišljali da je to to. Idemo doma i neka ide sve u pm. Ali intuicija čini svoje i jedan drugog pogledamo i odlučimo se spustiti na još sat vremena, pa probati sa obale. To je bio pun pogodak, jer Marko je ulovio prekrasnu potočnu pastrvu 63 cm, a i ja sam imao pastrvu na štapu koja mi je nažalost otpala u drilu. Toliko o ribolovu iz čamca!

DOJMOVI
Meni su to bili prvi ribolovi na Lokvarskom jezeru. Marko i Martin su već imali iskustva sa jezera, ali po znatno većem vodostaju, dok je jezero u normali. Imali su i tada uspjeha. Meni ostaje utjeha da sam upisao i Lokvarsko jezero sa nekom ribom, jer tko zna dali ću više ikad imati takvu priliku. Naime sva riba će se povući iz jezera i preselit će se u obližnja jezera i potoke. Članovi SRD Lokvarke se pripremaju za taj izlov i  vele da unutra trenutno ima cca tridesetak tona ribe. E sad si razmislite koliko će trebati vremena da se riblji fond obnovi na tom nivou. Vjerujem da unutra plivaju kapitalne štuke, šarani i potočne pastrve. Sedamdesetih godina je izvađena pastrva od 25,4 kg, što je abnormalna težina za tu vrstu ribe. Pa živi bili pa vidjeli! Jedan manji preparat pastrve, ako želite vidjeti nalazi u muzeju žaba u Lokvama.

Lokvarsko jezero je akumulacija za potrebe hidro energetskog sustava Vinodol. Izgradnjom brane koja je završena pedesetih godina zaustavljen je tok rijeke Lokvarke i tako je nastalo. Na pojedinim mjestima doseže i dubine do 40 metara, što je vjerojatno i istina, jer smo naišli na dosta rupa dok smo zabacivali svoje mamce. Jezero ima i svoju šetnicu za koju Vam je potrebno oko 5 sati pješačenja, otprilike 17 km staze.

Postoje i biciklističke rute, kupalište i za turiste vožnja splavom. No za kupanje i vožnju čamcem ili splavom će trebati čekati slijedeću godinu, jer za jezero od cca 2,5 km dužine će trebati po mojoj procjeni barem pola godine da se napuni i da opet dobije svoju konturu i primat najljepšeg akumulacijskog jezera u Hrvatskoj.
No ovo je prilika da se ovo ljeto posjeti isušeno jezero, pa čak da ga se i prehoda, što je itekako atraktivno ( najavljen početak punjenja kraj devetog mjeseca). Možda naiđete na ostatke naselja Srednji jarak (ceste Lujzijane, ostatke kuća, pilane i gostionice). Ja Vam mogu reći da je i sad napola prazno stvarno čudo! Nemojte slučajno a da ne posjetite i restoran Eva koji će Vam ponuditi tradicionalna gorska jela. Uglavnom pratite portale vezane za općinu Lokve, turističku zajednicu i SRD Lokvarka. Tako ćete biti na vrijeme informirani o događanjima na isušenom jezeru i naravno da si isplanirate jedan vikend izlet u Lokve.

Tekst i fotografija : Siniša Kovačićek