Dugi niz godina sam razmišljao kako bi bilo dobro odloviti jedan cijeli vikend u Kupskoj dolini. Kupa sa pritocima Kupicom i potokom Curkom mi je bila neispunjena želja da se pošteno izguštam na vodi, onako bez nekakvog pritiska pred sam smiraj dana jer mi je uvijek bilo na pameti da se treba opet vraćati za Zagorje i ta napetost me uvijek dodatno sekirala pred odlazak kući. No tome je konačno došao kraj prošlog vikenda.

Dobri stari godišnji odmor kojeg je nešto ostalo od prošle godine uklopio se i u taj ribolov. Krenuo sam u petak ranom zorom za Gorski kotar i u Brodu na Kupi sam već pio jutarnju kavicu u 7 sati ujutro. Nije mi se nikamo previše žurilo, jer sam došao guštat. Već sam osjećaj promjene zraka i ambijenta me natjerao na razmišljanje što sad!? Došao sam loviti i trebalo se odlučiti na prvi korak. Krenuo sam na potok Curak, mada sam znao da neće biti dobro jer nisam uzeo manji štap nego sam sve svoje nade usmjerio na rijeku Kupu, a za Kupu mi treba 10 ft (cca 3m). No dobro, nema veze idem se malo blamirati i izgubiti koju muhu, a možda i nešto ulovim. Nije me bilo dolje jedno tri godine, ali pošto sam bio član dotičnog društva, nešto sam i znao od prije gdje ići prvo na lipljana.
Da sam pogodio, nisam, ali ipak sam uspio iščeprkati dva omanja lipljana uz velike muke kod zabacivanja, jer kako sam već napomenuo…..štap 10 ft nije pogodan za ribolov na potoku Curku. Nisam bio nimalo razočaran, jer upisao sam ribu i prisjetio se nekih starih pozicija.

Popodne kao gost kod svog kolege na ručku. „River Kupa lodge“ u mjestu Turke, tik uz rijeku Kupu je jedan od najpoznatijih turističkih objekata za domaće i strane ribolovce uz rijeku Kupu što se tiče iznajmljivanja soba, odnosno apartmana. Ponosni vlasnik gosp. Željko Brekalo, dugogodišnji ribolovac i poznavaoc doslovce svakog dijelića Kupske doline je i naš član kluba. Osim što je ljubazan domaćin je i veliki prijatelj i kolega „par excellence“. River kupa lodge nudi dnevni i višednevne smještaj, noćenje sa ili bez hrane, sve po dogovoru sa Žacom i naravno na upit dali ima slobodnog mjesta. Moguće ga je i nagovorit da Vam bude vodič na ribolovu, pa da Vam i najgori dan odjednom postane najbolji.

Što se tiče ručka - vrh i popodnevni odmor koji svakako dobro dođe. Malo smo popričali, popili kavicu, dobio savjete otprilike gdje i polako krenuo na Kupu.
Zaustavio sam se u mjestu Gornji Ložac i spustio se na rijeku Kupu. Moram biti iskren i reći da sam malo izgubio osjećaj za nimfarenje, ali kako je vrijeme teklo i tako sam je bio sve bolji. Trud mi se isplatio i nagradio me sa dva lijepa lipljana od oko 40 cm i par manjih i jedna manja pastrvica. Nešto sam i ovjekovječio za uspomenu i odlučio krenuti još uzvodnije, točnije u mjesto Hrvatsko kako mi to ribiči zovemo na „ večernji skok“ sa suhom muhom. Rijeka Kupa u tom malom mjestu postaje granična rijeka, jer do mosta kod ušća Čabranke u Kupu, Kupa se nalazi unutar Nacionalnog parka Risnjak, dok nizvodno gospodari ŠRU GORAN Brod na Kupi sa Hrvatske strane, dok RD KOČEVJE sa Slovenske strane. Nisam nikad prije lovio na tom dijelu Kupe, što se je i vidjelo iz priloženog. Nisam se baš proslavio sa suhom muhom, mada sam mijenjao, ali riba se nije dizala. U već sumrak bez žurbe i bez pritiska odlazim kod starog prijatelja u mjesto Plešce, koje se nalazi uz rijeku Čabranku, nama svakako poznatu jer tu svake godine članovi kluba imaju svoje klupsko prestižno natjecanje i borbu za fish carving. Miroslav i Vlatka Klarić su me kao i svaki put lijepo primili, te uz par pivica ćaskali smo dugo u noć. Došlo je i vrijeme spavanja…..
Ujutro buđenje, relativno rano, gazda Miro već je skuhao kavu i guštam si jutro. Pogledam prema Čabranci i nadvila se maglica nad vodom……još par riječi i pozdravljam se u nadi da ćemo se još barem jednom vidjeti ove godine. Hvala Klarići!

          
Andrej je iz Slovenije već stigao kod Žaca, tako je bilo po dogovoru i ja polako krećem prema „River Kupa lodge“. Danas imamo kompletan tretman kod Žaca. Slijedio je doručak, oblačenje, te odlazak na vodu. Žac je bio danas vodič i njega smo naravno slušali. Nismo otišli daleko od baze. Možda jedno kilometar uzvodnije. Sva trojica smo se spustili na vodu. Onako na prvu jako dobar potez, a kasnije smo se i uvjerili u to. Par zabaca je trebalo Žacu da ulovi omanju pastrvu i meni i Andreju nekoliko lipljana. Spuštali smo se nizvodnije i relativno lijepo i odlovili prijepodne na rijeci Kupi. Slijedio je ručak i popodnevni odmor. Negdje oko 17 sati krenuli smo na riječicu Curak. Curak je desna pritoka rijeke Kupice i proteže se u dužini cca 5,5 km. Nama ribičima zanimljiv zbog mušičarenja lipljana, dok u gornjem izvorskom toku zbog autohtonih pastrva. Žac je Andreja vodio na mjesta i sa njime lovio, dok sam ih ja bodrio sa obale i tu i tamo pronašao koji vrganj! Nešto kasnije odlučili smo završiti priču na rijeci Kupici. Kupica je desna pritoka rijeke Kupe i dugačka je cca 4,5 km. Kupicom, kao i Curkom gospodari ŠRU GORAN Brod na Kupi. Na Kupici se smije mušičariti samo suhom muhom, zato smo i otišli kako bi ulovili večernji skok. No nismo imali toliko sreće. Riba se dizala tu i tamo i bilo ju je teško prevariti. Mislim da je uzimala dosta selektivno i trebalo je zaista sreće da se pogodi baš ta muha. Nismo imali neko spektakularno poslijepodne na vodi, ali smo zato uz vodu pronašli dosta vrganja i to nam je uljepšalo kraj dana. Slijedi večera, naravno uz vrganje i lagano opuštanje do kasno u noć.
Nedjeljno jutro, buđenje, svjež zrak, mir, tišina, glasanje ptica, oko mene praktično netaknuta priroda, rijeka Kupa…….mogao bih tako unedogled. Da, to je Kupska dolina……dolina leptira!
Kad bi trebao odseliti iz Zagorja to bi bila zasigurno Kupska dolina. Probudio se i ostali dio ekipe. Ispija se kavica i odmara se od odmora. Doručak.
Danas moj zadnji dan u Kupskoj dolini odlučio sam posvetiti na razgledavanje prirode. Žac i Andrej su otišli na vodu……..rastanak uz „Vidimo se još jednom ove godine!“
Kasnije sam čuo da su dobro odlovili prijepodne na rijeci Kupi.

          

Sve vezano uz River Kupa lodge
Sve vezano za Andrejovu firmu ( servis waders hlača i cipela )

Napomena: Ova priča datira od 17.-19.06.2022.
Tekst i fotografija : Siniša Kovačićek