Nakon skoro dva mjeseca bez griza, jedva smo dočekali otvorenje sezone.  Bez obzira što datum pada u utorak, standardno se uzima godišnji (ili bolovanje), pa niti ovaj put nećemo praviti iznimke. Cijelu veljaču pada kiša, vodostaji divljaju, izbora baš i puno nema....kanal Sveta Marija je najoptimalnija opcija. Gore je vodostaj stabilan, bez obzira na količinu padalina i voda je skoro pa uvijek bistra. Riba ima, što je najbitnije, dakle nisu kormorani uzeli danak (ni oni leteći niti oni dvonožni). Jedva dočekasmo jutro. Krenuli smo rano, jer do kanala imamo 100 km iz Zagorja. Znali smo da će na otvorenju  biti gužva iz prije spomenutih razloga, pa da uhvatimo neko bolje mjesto i piknemo neku ribicu treba biti među prvima. Godišnje karte su nas čekale na licu mjesta i za taj luksuz se zahvaljujem mom prijatelju i ribočuvaru na kanalu, Nenadu. Bili smo prvi na vodi, valjda zahvaljujući kišici koja je škrapala i očito zadržala kod kuće (ili na kavici) "ekipu u bijelim patikama". Voda je lagano pošpricana, kišica lupa po površini, auti su još rijetki i rana zora je. Ribu ne vidimo, ali ne smeta, jer će i ona nas teže primijetiti. Idealni uvjeti. Kompa i ja smo prilično uigrani par, pa znamo točno tko što i kako radi, bez puno priče. Pribor je složen već kod kuće, varke su provjerene i  valja samo zabaciti. Prvi zabac prolazi i imam griz. Drugi zabac i kompa kontrira ribu. Lijepa borba, lijepa riba, preko 40 cm...vadi, slikam ga, pušta.  Odabrali smo dobro mjesto, komentiram i zatežem i ja jednu. Također riba preko 40 cm, iskače par puta iz vode, pravi rodeo. Sačim je i naslikavam se. Prekrasan osjećaj koji sam tako dugo čekao. Uvjek me iznenadi snaga tih kanalskih pastrva, lovio sam pastrve na dosta voda i nigdje ribe nisu bile tako snažne kao gore. Uskoro imamo opet svaki po ribu i opet su to ribe preko 40cm, čak bliže 50cm. Obično se na otvorenju sezone  love manje ribe, jer se velike još nisu spustile iz pritoka i kanalića u glavni kanal, pa nas ovo vrlo pozitivno iznenađuje. Topla je zima očito pridonjela tome. Imamo "mitraljiranja" u svakom zabacu, tako zovemo od milja uglavnom napade manjih riba na varalicu u prolazu. Uspijevam zakačit dvije takve manje, ali mi nažalost otpadnu u drilu, neka...školu su naučile. Lovimo svaki još po jednu, a onda kompa poludi i stavi u brzinu više, pa me uskoro za duplo prestiže....više sam za fotoaparatom nego sa štapom. Jao kako će se poslije iznenaditi kad skuži da su postavke pogrešno naštimane i da su sve fotke tamne. Pokušavam uhvatiti tempo, ali on se baš zainatio, pa za svaku moju on ulovi dvije. Prepisujem to dužem štapu, haha. Šalimo se tako i uživamo, ali počinju stizati i drugi ribolovci. Vidjeli su gdje grize. Mi smo alergični na gužvu, pa dajemo mjesto drugima. Krenuli smo uzvodno i našli smo opet ribu ....guštamo do gableca. Poslije gableca kratak odmor. Vrijeme se je popravilo, ljudi sve više na kanalu, a s obzirom da smo se fino izguštali već do sad, odlučujemo se malo prošetati okolicom i upoznati teren, a gore ga bome ima i to prekrasnog. Kad dođe ljeto znamo kud ćemo u ribolov. Terene smo skenirali pa se vraćamo na kanal uloviti još koju ribu, prije odlaska kući, što nam i uspjeva.  Baterije su pune, zadatak ispunjen, vrijeme je da se pozdravimo za sad. Rezime dana je 24 ribe i sve preko 40cm. Najbolje otvorenje do sad. Jedva čekam drugi put.

Tekst : Goran Ovčar
Fotografija : Robert Baričević