Kamniška Bistrica je lijeva pritoka rijeke Save. Dugačka je 33 km,a izvire na cca 600 metara nadmorske visine podno Kamniških alpa i tipična je alpska rijeka. Podijeljena na četiri revira. Izvorski dio tzv. rezervat u kojem je zabranjen ribolov, dvojka, trojka i četvorka. Nikad u životu nisam imao teži ribolov od ovog prema kanjonu Kamniške Bistrice. Ne mislim na ulov ribe, nego na fizičku aktivnost koja je ovaj put zaista bila zahtjevna. Za ovaj ribolov slobodno mogu reći da je to bio pravi „fly rock fishing“ i usudio bi se reći ribolov za „prave muškarce“. Iz Zaboka do Celja sat vožnje i pretovar u Andrejov auto i ovaj put po staroj cesti prema Kamniku. Neznatno više vožnje i dodatno razgledavanje susjedne nam Slovenije. U samom Kamniku prelazimo preko mosta ispod kojeg teče Nevljica i koja se u samom gradu ulijeva u Kamnišku Bistricu. Nevljica mi je ostala u lijepom sjećanju od prošle godine gdje smo se nalovili zaista lijepih potočnih pastrva. Bili smo mi lani i na Kamniškoj Bistrici u reviru broj 4 gdje je dozvoljeno špinanje i mušičarenje, ali nekako nam je ostala dužna ta rijeka, pa smo odlučili ove godine otići prema izvoru, točnije u revir broj 2 koji se proteže od mosta između gornjeg i donjeg Stranja, pa do mosta ispod rezervata. Cijeli taj dio je salmonidni revir i dozvoljen je ribolov samo mušicom. U vodu smo ušli u naselju Stahovica točnije kod mosta Koželjev pot i kretali se uzvodno po rijeci. Već kod samog mosta lovimo naizmjenično Andrej i ja nekoliko potočnih pastrva. Sve su to ribe koje su se prirodno izmrijestile u toj rijeci. Voda je tirkizne boje, na plićim dijelovima modrozelena, a prije svega čista planinska koju možete i popiti. Ribe su se prilagodile toj okolini i djeluju onako bljedunjavo, ali prekrasnog pigmenta, a posebno su me se dojmile njihove repne peraje  sa crvenkastim obrubom. Već u prvih par stotina metara našeg ribolova uzvodno po rijeci dalo se naslutiti da će biti teško. Kamniška Bistrica na tom dijelu nema pristupačne obale, sve je to divljina i naše kretanje se odvija uzvodno po vodi uz prelaženje svih mogućih prirodnih prepreka. Svakako moram napomenuti da se nemojte upuštati u ovaj revir 2 u ribolov sa proljeća kad je vodostaj povišen, jer nećete se moći uopće kretati po vodi. Najbolje je ljetno vrijeme kad nema desetak dana kiše i vodostaj se donekle oporavi, jer jedino tako možete hodati po toku, a da Vas voda ne nosi i da Vam ne predstavlja dodatne teškoće u kretanju. Bacamo na najizglednije pozicije uz samu obalu i tamo svako malo dobivamo ribu. Ribe nisu nešto velike, ali su u dobroj kondiciji, rekao bi da su u top formi. Fotografiramo svaki detalj za uspomenu, što vode, što okoliša što ribe. Izmjenjujemo se za mjesta, jer na pojedinim dijelovima rijeke nema mjesta za dva mušičara. Prokužili smo da bez dodatnog otežanja ili tungsten glava nema dobrog ribolova. Nakon prvog prijeđenog kilometra slijedila je pauza i to zaslužena pauza. Sjeli smo na kamen i obnovili i pregledali pribor. Nije dugo trajalo, jer znatiželja je bila veća od umora. Svakih desetak metara novo iznenađenje na vodi, nova prepreka, novi izazov. Kako smo sve više odlazili u nepoznato, tako su i ribe koje smo ulovili bile većih dimenzija. U jednom trenutku sam se okliznuo i ostao bez vrha na štapu. S obzirom kako i na koji način sam lovio i kud smo se kretali, još sam i dobro prošao. Nastavio sam sa nimfarenjem preko druge vodilice. Malo mi se motala žnora iznad vodilice, ali niti u jednom trenutku nisam pomišljao na odustajanje. Svaka dubina ima ribu i ako je nisi zakvačio u prvom zabačaju, drugog pokušaja više nema. To je ta poznata prepoznatljivost autohtonih riba koje su izrasle u svojem prirodnom okruženju. Daju ti jednu šansu i ako je nisi ulovio: „Vidimo se drugom prilikom!“. Nakon 5 sati nadmudrivanja sa rijekom prošli smo i drugi kilometar. Da dobro ste pročitali! 5 sati ribolova i prijeđenih cca 2 km! Nalovili smo se prekrasnih potočnih pastrva. Maksimalno smo ovjekovječili svaki detalj u toj našoj avanturi, ali do kraja nismo došli. Naprosto nije bilo više snage u tijelu i odlučili smo se za kraj današnjeg ribolova. E sad slijedi ono što si naprosto nisam niti u snu mogao zamisliti, jer smo se Andrej i ja malo „zaigrali“ i otišli dosta daleko prema kanjonu. DA, treba se sad vratiti natrag gdje smo ostavili auto. Andrej predlaže povratak po vodi nizvodno, no ja govorim da nema šanse da se više vraćam po vodi. Pada odluka da se penjemo uzbrdo i to kakvo uzbrdo. Planinarenje 50 metara uzbrdo pod kutem cca 80° je bio „šlag na tortu“  ovog našeg pustolova. Kad smo ugledali cestu koja ide paralelno uz Kamnišku Bistricu skroz do izvora bili smo veseli ko mala djeca. Povratak do auta još 2,5 km cestom, fotografija Kamniško-Savinjskih alpa u pozadini i pogled na korito rijeke. Koliko nam god bilo teško u tim trenucima, toliko smo bili i zadovoljni viđenim i ostvarenim. Dolazak do auta, te gablec koji nam je fino sjeo. Da nebi završio samo na tome, pobrinula se pčela koja me ubola u desnu šaku. Eto valjda zato što smo se nalovili riba iz njezine rijeke. Ma neka je, nema veze. Put do Celja sam prespavao u autu. Nek se Andrej ne uvrijedi jer nije to baš moj običaj, ali ovaj put je to bilo opravdano. Nisam baš siguran da je netko od domaćih ribiča tu etapu nedavno prošao. Dolazak u Zabok i ravno na „google maps“. Pogled na kartu mi ukazuje da smo prošli cca 1/3 revira 2 i da još ima 5,5 km do izvorskog dijela. Naravno da je pao dogovor da odradimo revir 2 do kraja, ali u dvije etape……………….zbogom pameti!