Više od godinu dana se dogovaramo za jedan ribički izlet u susjednu nam Madžarsku. Eto i to se konačno dogodilo. Ove godine smo bili odlučni u nakani, samo je trebalo složiti tajming da smo u tjednu slobodni. Ponedjeljak! Tko još u ponedjeljak ide u ribolov? A ne pita se kad je sila. Marko Martinjak, Ivan Kozina i moja malenkost krenuli smo put Madžarske. Ciljano mjesto je jezero HIDEGVOLGY kod grada Siofoka. Otprilike je to oko 230 km na relaciji Krapina-Lepoglava-Ivanec-izlaz na autoput-granični prijelaz Goričan-Siofok. Trebalo nam je oko 3 sata vožnje do jezera. Jesmo stali dva puta da protegnemo noge i putem popijemo kavu na nekoj od benzinskih stanica uz autocestu. Uglavnom putovanje je bilo ok, nije bilo gužve. U Siofoku kad siđete sa autoputa pa do jezera je cca 10 min vožnje, s tim da je zadnja 3 km doslovce šumski put. Dolaskom na vodu, vidjeli smo da je to jako lijepo uređen kompleks i okoliš u koji se uklapa jezero. Oko jezera dosta klupica za sjedenje, kućice za šaranaše da se mogu skloniti od kiše ili da mogu prenoćiti u njima, te glavna kućica gdje se prodaju karte i gdje dobivate instrukcije kako se ponašati na jezeru. Prije samog jezera je veliki parking za automobile. Ovisi dali ste došli na šaraniju ili ribolov grabežljivaca, gazda Vas uredno pita prije konzumacije ribolova. Stvar je u tome da je za špinere obavezna upotreba podmetača, prostirke i kadice, dok šaranaši osim tog dijela mogu uzeti pomoćna kolica da si kompletnu opremu iz auta stave u njih i dovuku do pozicije gdje će loviti ribe. Inače cijela staza oko jezera je prohodna i bez brige se krećete. U glavnoj kućici je i wc za obavljanje nužde, tako da i po tom pitanju je sve riješeno. Tako je i bilo. Krenuli smo krug oko jezera. Prvo zabacivanje je bilo i više nego spektakularno od strane Marka. Veliki jerk vobler na prvi zabačaj i štuka. Kad je jerk pao u vodu, ostali domaći špineri su sa čuđenjem gledali kaj je to sad, ali brzo su shvatili da se nismo došli zezat u Madžarsku, nego lovit ribe. Kao što sam već rekao s početka, obavezna je kadica uz podmetač i riba koju ulovite se u kadici otkopčava i slikanje se obavlja u čučnju ili u klečećem položaju, što i ima smisla jer se riba zna često otrgnuti iz ruku i pasti direktno na pod i tako se ošteti. Tako smo došli do zaključka da ćemo za klub kupiti par komada, pa neka se ima kad se ide na takva mjesta sa kapitalnom ribom gdje se sva riba ulovljena mora obavezno vraćati u vodu. Krenuli smo dalje i cijelu lijevu stranu prošli i tražili na što će najbolje primati. U vodi ima pun kufer šaranske ribe i kad se vuče varalica svako malo se osjeti da okrznete neku ribu. Ovaj dio jezera smo prošli i skužili da uopće nema nigdje dubine. Doslovce plićak i morali smo početi kemijati sa varalicama. Krenuli smo i na drugu stranu jezera i onda je počelo. Pronašli smo dobitnu kombinaciju pa su slijedili i grizevi. Marko se upisuje sa smuđem, a Ivan sa štukom. Svako novo pomjeranje sa mjesta je nosilo i ribu. I tako do zasluženog gableca. Od kuće smo si uzeli hranu i piće, jer nismo bili sigurni dali na jezeru ima što na ponudi. Zasluženi odmor. Nakon ručka slijedi nastavak sa ribolovom. Vraćamo se na pozicije koje su do sada rodile plodom i nastavljamo sa ulovima. Meni baš i ne ide, ali zato Ivan, a posebno Marko svako malo vade ribu uz fotografiranje svake ulovljene za uspomenu sa jezera. Da Vam sad velim na što smo dobivali ribe, ne bi bilo pošteno, jer ipak se svaka škola plaća! I tako sve što je lijepo dođe kraju. U 18 sati ribolov na jezeru završava. Kupimo stvari i polako prema parkingu. Posprema i laganini prema Hrvatskoj.

Sve vezano za ribolov na jezeru HIDEGVOLGYI možete vidjeti na stranicama https://www.hidegvolgyihorgaszto.hu/

Tekst : Siniša Kovačićek

Fotografija : Marko Martinjak, Ivan Kozina, Siniša Kovačićek