Nakon ljetne suše i skorog pomora ribe, jezero Orešje se uz pomoć kiše koja je nemilice padala nekoliko dana ponovno napunilo pa se malo otišlo pogledati kakva je situacija. Vrijeme koje je trebalo biti oblačno sa sunčanim razdobljima pretvara se u vjetroviti dan bez sunca. Kasnije se toliko raspuhalo da se nije moglo normalno ni zabaciti, pa sam ranije popodne spakirao opremu i pravac doma.

Jezero, odnosno potez od kućice (točnije od početka "stare" dubine) pa do suprotnog ruba potpuno je promijenio vizuru. Za sve koji još nisu bili, obala je sad u navoženom kamenu koji moram priznati ne olakšava uspone po obali jer je još jako rastresit. Isto tako, kod puštanja ribe nije zdravo stati baš na sam rub jer se propada do koljena (provjereno). Preporuka je ići u čizmama jer je na par poteza potopljen kamen, pa se mora uspinjati po labavom kamenju.

Što se ribolova tiče, počeo sam odmah od zore  kojih 6:30/40 od kućice nadalje. Odmah kod spuštanja do prvog plićaka prestrašim dvije štuke koje su bile na samoj obali i to poprilično pristojne veličine.

Krećem sa silikoncem na wormici (na površini gotovo da i nema lopoča, potonu je 10-20cm) i 5-6 zabac gubim manju ribu. Hodam malo niže do nove pozicije i dobijem štuku tik do obale i padne mi taman prije podmetača. Krasan početak ribolova.

Lagana šetnja do početka dubine (gdje gubim dobrih 20min pokušavajući prevariti šarane uz obalu jer sa 10-15m vidim sjene, tek kad sam ih prestrašio vidim da nije štuka) i tu me iznenađuju nove proširene, produbljene pozicije. Dubina je daleko veća nego prije i nema ni L od lopoča. Sva sreća da mi je kutija puna wormica, žaba i ostalih klasičnih varalica za Orešje, a druga kutija u autu.

Na tim novim dubinama tokom cijeloga dana nisam imao ni trkac, a bacao sam tokom dana sve, od manjih/većih silikona do spinnerbaita, jerka, žlice i meppsa. Dal se još štuka nije privikla na njih ili nema nikakvog zaklona pošto je friško sve, ja nemam pojma, ali tu nije bilo apsolutno nikakve akcije (ili nije bilo sreće).

Na potezu nakon prve dubine slijedi ipak potez sa lopočom i tu dobivam prvi štuku, 50ak cm, tanka, ali je upis. Dolazim do ruba jezera gdje je također nova potpuno čista dubina i opet nula bodova. Na rub te dubina stiže dvojac, prvi zabac pada mu štuka, a njegov kolega u možda deset zabačaja dobije 3 štuke. Priča kako mu je to možda peti ribolov u životu pa ga prati početnička sreća. Nisam siguran dali sam nakon toga više ili manje motiviran. Kasnije pričam sa njima, još su tokom dana dobili 3 ribe.

Nastavio sam krug oko cijelog jezera ponovno do kućice i niti griza, niti sam vidio ikakvu štuku (šarana uz obalu podosta), ali fina šetnja u svakom slučaju. Nailazim na Danijela koji kaže da je imao jednu malu tanku zasad i ide bacati jerk po dubini.

Ostatak dana držim se strane jezera sa dubinom, dobivam još štuka na spinnerbait, mepps i žlicu uz pokoji udarac i padanje (i dva silikonca ostaju bez repa). Najveća kojih 75cm i čak je imala nešto mesa na sebi. Najviše udaraca i ribe dobivam na području gdje je lopoč 20ak cm ispod površine i pokoju gdje je još na površini.

Ukratko, još ima riba u Orešju, vidjet ćemo kako će se riba priviknut na te dubine (ili jednostavno jučer nije radila po njima), a i kako će se kamen užariti preko ljeta.

Tekst i fotografija : Neven Pisačić