Tokom nekoliko travanjskih dana somovi napadaju na sve što pliva u blizini. Proljetno ludilo slatkovodnih nemani. Savršeno opremljeni svim čulima somovi sa lakoćom nalaze plijen, napadaju ga žestoko i izuzetno precizno, a žrtvama ne ostavljaju ni najmanju šansu.

Ako je temperatura vode povoljna, najveće slatkovodne grabežljivice još u ožujku počinju da se intenzivno hrane i pripremaju za predstojeći mrijest. Iscrpljeni od dugog zimskog posta, somovi će rado nasrnuti na sve što im se učini pogodnim za jelo, ali se neće upuštati u jurnjavu za plijenom, već će ga vrebati iz nekog svojeg kutka u neposrednoj blizini plićaka, sprudova, travnatih zona i ostalih mjesta gdje se u proljeće prvo okupljaju jata bijele ribe. Već u travnju  situacija se drastično mijenja. Čim somovske ženke u pratnji čitavih jata mlađih mužjaka nađu mjesta pogodna za mrijest i naprave „bračna“ gnijezda, somove obuzme svojevrsno ludilo. U narednih nekoliko dana slatkovodne nemani bezglavo napadaju na sve što pliva u njihovoj blizini. Napadaju žestoko i precizno i žrtvama ne ostavljaju ni najmanju šansu. Međutim, zbog svoje pohlepe i sami somovi tada postaju izuzetno lak plijen. Zbog činjenice da se u jednom danu može uloviti i više krupnih komada soma, ribolovci u travnju bukvalno opsjedaju obale. Neki čak i uzimaju godišnje odmore kako bi u pravo vrijeme bili na pravom mjestu.
U proljetnom lovu na ovog predatora najbolje su se pokazale varalice sa snažnim vibracijama - teške  žlice, velike silikonske glavinjare, tvisteri i šedovi, ali i vobleri, pogotovo oni kruškastog oblika i sa ugrađenom „zvečkom“.

KVALITETOM NA SOMOVE

Somovi su žilavi i nepredvidljivi borci, pa ribolovni pribor mora biti robustan, kvalitetan i u besprijekornom stanju. Preporučuju se jaki štapovi, težine bacanja od 100 grama, pa naviše, i izdržljive mašinice sa preciznom kočnicom i velikim kapacitetom špule. Podrazumijeva se i kvalitetan najlon, sa što manjom memorijom promjera od 0,40 do 0, 50 mm, ili strune od barem 0,25 mm. Udice moraju biti izuzetno jake i besprijekorno oštre.  Neophodno je znati da su somovi savršeno opremljeni svim čulima, pa se preporučuje korištenje plastificiranih olova, kao i umjetnih varalica namirisanih raznim ribljim uljima. Mada majstori varaličarenja neprestano lome koplja oko najubojitije varalice za soma u ovo doba godine, većina tvrdi da su ipak najefikasnije žlice  svjetlije boje i težine veće od 30 grama.  Ako se ove varalice nepredvidivo vode  sa naglim promjenama pravca, iznenadnim ubrzanjima, ili zastojima u povlačenju, one bljeskaju i stvaraju takve vibracije da somovi jednostavno ne mogu da im odole.  Dugoljaste žlice  idealne su za okomito vođenje kroz vrtloge, jake riječne struje ili tik uz podvodne prepreke, dok su široke pravi izbor za pretraživanje srednjih slojeva vode, sprudova ili travnatih sektora. Varaličarski majstori govore da je najbolje da se žlice  zabacuju visoko u vis i da jako pljusnu kada padnu na vodu, pošto taj zvuk privlači somove.  Ako se lovi na rijeci, varalicu treba povlačiti pod kutem od 45 stupnjeva u odnosu na obalu. Silikonske varalice su zbog svoje lovnosti, ali i niske cijene postale nezamjenjive za lov na zakrčenim terenima sa dosta podvodnih prepreka. Njihov mekan i pokretljiv rep odlično radi i pri sporom povlačenju. Za lov soma u rano proljeće najbolje su se pokazale glavinjare, veliki šedovi i tvisteri drečavih boja opterećeni težim olovnim glavama. Dobre stare žlice su itekako poznate starim i iskusnim liscima dok početnici i oni manje iskusni ribolovci na prvi pogled sumnjaju u ovu ubojitu varalicu koja lovi soma, štuku, smuđa, klena, mrenu itd..  Bilo da se radi o proljeću, ljetu, jeseni, ulov je zagarantiran uz malo znanja. Lov grabežljivaca na žlicu je izuzetno zanimljiva tehnika, ali ipak treba imati neko osnovno znanje i dobar pribor, pogotovo ako ciljate krupnije ribe.
Što kažu stari ribolovci, nikad se ne zna što će vam udariti pa tako som od 30 i više kilograma može da pokupi žlicu od samo 2 cm. Mislim da u skoro svakom članku napominjemo koliko je važno voditi računa o kvaliteti pribora da kasnije ne bi bilo da nismo znali. Gubljenje kapitalne ili ribe života zbog lošeg štapa ili role, a još žalosnije zbog udice ili najlona je ravno katastrofi i kajanje za cijeli život.
I najmanji som u trenu ispegla nekvalitetniju udicu ili trokuku pa je neophodno prije ribolova iste zamijeniti nekim kvalitetnijim poput onih od firme VMC. Razmislite o ovome prije nego se uputite na vodu!

RIBOLOV NA SOMA ŽLICOM
Dolazi nam proljeće, a to je idealno vrijeme da se provoze žlice koje love ne samo u proljeće, ali za proljeća su se pokazale itekako lovne, naravno ne svaka.
Žlice raznih kineskih, turskih i sličnih proizvođača slobodno možete da bacite u kantu za smeće, bolje to nego da je ostavite u vodi, može se neko nabosti, ako ga uspije ubosti uopće!?
Ima mnogo razloga što takve žlice ne valjaju. Te varalice su rađene od najlošijih materijala, krenuvši od žlice - tijela pa sve do trokuka koje su više nego loše pa nisu vrijedne ni da ih spominjemo, ali ajde da to napomenemo  kako se ne bi zeznuli i kupili ovo sr..e. Većina nas misli da je žlica obični komad željeza, ali to nije baš tako… Djeluje na prvi pogled, ali istina je nešto drugo.  U glavnom, dobra kvalitetna žlica lovi ribu. Do sad su se idealne pokazale čuvene Damove „effzett“ žlice koje su kvalitetne, a jeftine i dostupne svakome. Tko si može priuštiti neku bolju, nije na odmet, ali stara Damova solidno odrađuje posao s tim da je poželjno promijeniti trokuke. Veličina zavisi od terena, vrste ribe i ribolovca pa nije loše imati više dekora i veličina za sve prilike. Velike (ekstremne) žlice preko 8cm rado uzima štuka i som, dok smuđ, mrena, klen, bolen itd.. radije se odlučuju za one manje. Poznati model od 22 grama ima dužinu od samo 5,5 cm pa nemojte da se zavarate i slomite štap misleći da je žlica lakša. Postoje obične i duple žlice. Duple žlice na izgled liče kao i obična ali imaju dva tijela. Razlika je slijedeća:
Dupla žlica se lakše vodi pri površini vode, lakše se sa njom manevrira dok obična brze tone i moramo paziti da nam ne zakači dno, nije loše da ponekad dotakne dno, naravno ako je ono čisto jer u protivnom možemo ostati bez varalice. Možda je ovo nekima nejasno, ali dupla žlica brže tone od obične jer ima manji otpor, ali pri povlačenju dupla žlica ima drugačiji rad i struja vode prolazi između spoja dviju žlica te se ista lakše diže sa dna i jednostavnije je vodimo u srednjem i površinskom sloju. Dupla ima još jedan adut …  jer se lagano ljulja kroz vodu, a također zvecka prilikom rada što neki smatraju adutom, ali za ovu tvrdnju za sad nema dokaza. Vođenje žlica je jednostavno, samo treba biti smiren, ništa nervozno. Žlice su itekako lovne kad som rauba po površini vode, tad nijedna druga varalica nije ravna žlici. Sa njom se može veoma uspješno, čak odlično loviti i pri dnu, ali to zahtijeva već malo iskustva kako je ne bi ostavili na dnu. Dekor zavisi od boje vode, godišnjeg doba, doba dana pa i samog ribolovca. Nema tu mnogo filozofije, treba se držati nekih prostih stvari i srebrene žlice koristiti po tmurnom danu, a one zlatne, bakarne po svjetlijem vremenu i bistrijoj vodi. Uglavnom pravila nema, ali eto ovo navedeno se pokazalo kao  točnije, iako se može nekad desiti da bude sve obratno. Dobra kombinacija je i kad žlica ima srebrenu ili zlatnu boju, a pod njom se nazire kontra boja, npr. ako je žlica srebrena, naziranje zlatne ispod je idealno. Vođenje žlice mora biti umjereno sa blagim ubrzavanjima i u toplijem dijelu godine sa blagim cimanjem prilikom vođenja, ali nikako nervozno! Pravila nema, a najvažnije je da varalica ne miruje. Bit svega je da vođenjem imitiramo ranjenu ili bolesnu ribicu, a kad ponekad lagano cimnemo vrhom štapa tad dobivamo onaj odsjaj i blago skretanje sa pravca, nakon toga pretežno uslijedi udarac.

Uzimanje ribe na žlicu je veoma agresivno i treba dobro držati štap jer ga griz soma lako može izbiti iz ruku, pa čak i riba od samo 2 kg. Nakon udarca skoro da i nije potrebna kontra, ali ako se nadate krupnijoj ribi možete blago potvrditi. Otkvačivanja su rijetka jer je trokuka na žlici skroz slobodna i blago rotira te se veoma lako zabada u riblju čeljust, a samim agresivnim napadom ribe u većini slučajeva se sama i zakači. Žlicom se može loviti i po mutnoj, velikoj, maloj, bistroj, odnosno svakakvoj vodi, a odlična je kako danju tako i noću. Osim vizualnog efekta ova vrsta varalice ima i snažnu vibraciju pa je grabljivica brzo detektira kao potencijalni plijen, ako je sve na svom mjestu.
BUĆKA

Bućka ili bućkalo je obični komad drveta posebno dizajniran kako bi se proizveo specifičan zvuk koji se dugi niz godina pokazao dobrim pri lovu soma. Još uvijek se ne zna točno porijeklo i odakle nam dolazi bućka, a spominju se razne lokacije poput Rusije, Ukrajine itd.. Stare bućke su rađene od drveta, a danas ih možemo naći i od raznih metala ili u kombinaciji metal-drvo, plastika-drvo, plastika-metal. Namjena im je ista, izazvati, primamiti soma da napadne naš mamac ili varalicu.
Ovaj sistem se pretežno upotrebljava u lovu soma iz čamca, a može se koristiti i sa obale gdje to prilike dozvoljavaju. Važno je napomenuti da ovo nije čarobna palica već alat koji samo pripomaže ribolovcu. Da bi ste bili što uspješniji potrebno je znati dobru lokaciju, tj. uzaludno vam je bućkanje na pogrešnoj lokaciji gdje nema soma. Bućka je najefikasnija na lokacijama gdje som obitava ili je u potrazi za hranom, tj. razne nagle promjene dubine, jame, rupe, sprudovi, virovi, potopljeno drveće, panjevi, lom itd.. Dosta toga je napisano o ovom alatu, ali se još ne zna što to točno potiče soma za napad!? Jedni kažu zvuk, drugi vibracija, treći oboje, a ima i onih koji kažu da ga ovo nervira, dok neki ribari kažu da ovaj zvuk i vibracija imitiraju lupanje soma repom od površinu vode dok je on u lovu.
I dan danas nije do kraja istraženo što se dešava, mada ima na stotine podvodnih snimaka koji ukazuju da bućka privuče soma, ali zašto, to još ne znamo, a pitanje da li ćemo ikada i saznati jer priroda je čudo. Malo sam analizirao ovu napravu i pokusao shvatiti neke stvari, ali jako mi je teško sa sigurnošću nešto potvrditi ili negirati već napisano. Kažu da se som diže prema ovom zvuku, ako se diže, zašto se mamac spusti na metar dubine iznad dna, ako se lovi npr. na dubini preko 15 metara = pada u vodu da se on diže u pravom smislu. Na nekim snimkama vidimo kako som prođe mamac i digne se skroz ispod bućke na 1 metar, a lovi se na dubini od 10 metara = sad pada u vodu ovaj prvi zaključak. Nakon ovog i još par detalja sam odustao od istraživanja jer mi bućka nije prioritet, ali ću vam napisati neke osnovne stvari koje zanimaju svakog ribolovca, a pogotovo bućkaroše ili one koji to namjeravaju biti. Stari ribari su lovili sa žnjorom u ruci, ali ovo se nije pokazalo bas sigurnim za ribolovca, pogotovo kad se žnora omota oko ruke. Ukoliko se desi da zakačimo krupnog soma ribolovac lako može ispasti iz čamca i teško se u toj panici može osloboditi namotaja na ruci koji ga povlači u dubine. Neki ribari su smrtno stradali, a kasnije su pričane priče kako ih je som izvrnuo i pojeo. To nije istina, jedina je istina da se nesretni ribari nisu uspjeli osloboditi namotaja sa ruke i tako su zaplivali u vječna lovišta pod vučom krupnog soma. Ovaj sistem se i dan danas koristi, mada ga toplo NE preporučujem!Zašto riskirati kad to isto možete raditi i sa ribičkim štapom, a ako niste dvojica u čamcu  tada možete na čamcu fiksirati štap, a u ruci držati najlon ili strunu i kontrirati, te brzo pustiti strunu i uzeti štap u ruke te nastaviti sa zamaranjem. Loveći na štap, sve ovo ima još jednu dodatnu čar. Mamci koji su se koristili prije, a i dan danas su: snop glista, keder, školjka, crvi, rovci, jetrica, pileća crijeva, te razne kombinacije, a danas u moderno doba sve zastupljeniji je lov umjetnim varalicama, pogotovo onim silikonskim sa izraženom vibracijom. Sistem je vertikalno jiganje i ubitačan je u kombinaciji sa bučkom! Koristi se jak i robustan pribor jer nikad ne znate kakva će grdosija naletjeti. Dosta ribolovaca svoju varalicu ukrašava crvenom vunom, vuna se stavlja na sam vrh varalice ili iznad na 10-20cm. Ovaj dodatak je izuzetno zastupljen, a i za njega imaju 3 različite verzije:

Prva je da svojom vibracijom vunica dodatno iritira soma, drugi je da svojom bojom mami na napad, dok treća kaže da prilikom napada soma, vunica se kaci za njegovu četku i on teze može ispljunuti varalicu. Sve troje navedeno ima logike u različitim uslovima itd.. Neki ribolovci vunicu natapaju u riblje ulje i razno razne smradove i dipove za ciljani lov soma. Vunicu možete sami napraviti od raznih konaca za šivanje, a najbolji su oni sto su ga naše majke koristile za pletenje vesta , kapi, šalova itd..

Bućkanje mora biti konstantno uz mijenjanje razmaka između udaraca, ubrzavanje, usporavanje itd.. Različite bućke proizvode i različit zvuk pa ih imamo u raznim oblicima i završetcima, tj. njihovim vrhovima. Bućkanje i nije tako jednostavan proces i treba malo vježbe da se u potpunosti ovlada ovom tehnikom te se nemojte iznenaditi ako pri prvim izlascima i ribolovima ne možete proizvesti zadovoljavajući i karakterističan zvuk bloomp. Imajte na umu da ovo pali onda kad se som intenzivno hrani, a stari ribari kažu da upotreba bućke kreče kad jorgovan počne da cvjeta. Najučinkovitije je početkom ljeta pa do kasno u jesen. Još jednom napominjem, lokacija je najbitnija ! Bućku možete koristiti kako na stajaćoj tako i na tekućoj vodi s tim da vas upozoravam kako su napadi u brzoj vodi mnogo agresivniji. Kako napraviti bućku?
Bućku možete i sami napraviti, to nije neko špansko selo, ali zahtijeva malo truda kako bi sve leglo na svoje mjesto i dobio se zadovoljavajući zvuk. Izrada bućke je staložen i smiren proces i nemojte žuriti, a izrađuje se od raznih vrsta drveta: egzotičnih, hrasta, bukve itd.. Posebno obratite pažnju na vrh bućke tj. čašicu, ukoliko ona nije dobro odrađena i fino centrirana, bućka neće raditi - proizvoditi dobar zvuk. Umjesto bućke možete koristiti i razno razne druge alate koji mogu proizvesti sličan karakterističan zvuk. Sa bućkom su lovljeni i love se kako mali, tako i kapitalni somovi preko 100kg pa se pripremite na svakakva iznenađenja. Ništa ne prepuštajte slučaju i što brze odvajajte soma od dna kako ne bi našao neku prepreku, koristite snažan i povjerljiv pribor. Nemoj da gubite ribu života zbog loše trokuke, udice ili najlona.

RIBOLOV LEPICOM

Lepica je narodni naziv za kukca koji živi u nizinskim dijelovima naših rijeka - prvenstveno Kupe i Une. Nekada jer bila brojna i u rijeci Savi oko Jasenovca ali je danas tamo više nema, najvjerojatnije zbog zagađenja kojima Zagreb i Sisak godinama truju Savu. Ličinka cijelu godinu živi bušeći kanale u dnu, a samo jednu noć u godini se pretvara u leptira. Tada izliječe iz vode, polaže jajašca na vodu i ugiba. Njen životni ciklus doživljava svoj vrhunac tj. masovno rojenje obično oko 15. kolovoza. Obično je vrlo teško predvidjeti koju večer ce se dogoditi ovo masovno rojenje pa zaljubljenici u ribolov soma na ovaj način dežuraju svaku večer, pokušavajuci predvidjeti točan termin…  Naime, ličinka izleti kad sazre, a to u mnogome ovisi o temperaturi vode kroz cijelu godinu. Ako se poželite okušati u ovom "sportu", bit će vam potrebne bijele plahte, akumulator i far od auta. Naime, u vrijeme kada se roj ovih kukaca digne nad vodu, već je potpuni mrak a leptiri koje želite sakupiti lete na svjetlost. Bit će dovoljno da far uperite u bijelu plahtu, a lepica će sama odraditi ostalo. I čuvajte se stršljena! Miris dobre lepice je fini miris po friškoj ribi koji se vodom brzo širi, neodoljivo mameći soma. Zar postoji i loša?.. Naravno. Ekipa koja sakuplja lepicu često ne zna da se leptiri moraju odmah po ulovu vrlo brzo ohladiti jer se oni svojim tijelima treperenjem, a i pod farom jako zagriju u plahti. Ako ih brzo ne rashladite i spremite u škrinju, velika je mogućnost da će vam se cijeli ulov propasti u samo par sati. Tj. dobili ste kiselu lepicu koja ne lovi soma.

PRIBOR ZA RIBOLOV LEPICOM

Trokuka - najbolje su one namijenjene za morski ribolov jer su vrlo jake. Špagu debelu stavljam jer voda manje baca purak (a ne smeta debljina),feder na trokuki može biti od spajalica za papir jer na njemu nema nikakve sile -funkcija mu je samo da bolje drži lepicu. Feder-na križni odvijač  se namota spajalica koju ste prethodno izravnali,i kad ste dobili spiralu navučete je na trokuku i stisnete krajeve da stoji fiksno na trokuki . Podvez-optimalna dužina 25-30 cm. Virbla-samo da je pouzdana. Između virble i olova staviti komadić bužira koji služi da se strunu na čvoru ne oštećuje olovo.
PRIPREMA LEPICE

Najjednostavnije je da odmrznutu lepicu rastresete u nekakvu kanticu koja ima poklopac(od marmelade,šaranske hrane i sl...).
Lepica je prirodno vlažna i NIKAD je ne cijedite. Na lepicu koju ste rastresli pomalo dodavajte pšenično brašno (oštro tip 500 ),poklopite i miješajte kanticu kao veš-mašina(perilica),na taj način se ravnomjerno pomiješa sa brašnom. Otvorite kanticu i probajte napraviti purak,ako se ne veže dobro rastresete purak nazad u kanticu i dodajte još malo brašna. Tako radite dok purak ne bude dobro povezan,ali ne smije biti pretvrd. Ako je pretvrd znači da ima previše brašna i sigurno nije dobar tj. lovan, zato je bolje dodavati pomalo brašno nego uništiti  lepicu. Spas je da ostavite malo lepice čiste ako se zaigrate ,kao i kod pripreme hrana za ribolov na plovak. Purak koji je tvrd poput boile neće biti lovan jer se ne topi, a bit lepice je da dovede soma tragom jajašca koja voda nosi nizvodno. Griz-može biti odjednom i energičan ili sa prethodnom najavom tj. laganim ali jakim povlačenjem. Ako se som objesio na lepici tj. primio je i samo pustio da ga voda nosi niz struju unazad-je banana jer 99% takvih grizova je fulanje tj.  kontra po četki po kojoj trokuka iscuri iz usta ili dril od 10-15 sekundi dok ne otvori usta. Kontra se ne lupa na prvi trzaj,nego mu se ravnomjerno (NIKAD NAGLO I ODJEDNOM) popusti malo da se okrene i onda. Kad se malo okrene trokuka se zabija u rub usta tj.  "korner" gdje se rijetko izravna ili otkači bez obzira na veličinu i trokuke i ribe. Ako je bio griz a niste zatezali kontru ne vadite van barem par minuta jer će glavonja ponoviti pa makar ako lepice im samo u federu! Ako mislite slušati nebuloze da lepicu stavljate u žensku najlon čarapu ili u svinjsko,janjeće...crijevo ne bacajte novce na lepicu nego tako stavite pileći jetrica. Jedina ispravna priprema je sa brašnom,može prezle ali previše je suši i daje tvrdoću-(ali može)i purak mora biti mekan poput dobro izmiješanog plastelina. Kod kupovine lepice pazite da je dobro pakovana tj. da se nije osušila (ako je vrećica poderana bila u ledenici),da nije miješana sa brašnom prije pakovanja jer takva prokisne koju ne potrošite možete držati u hladnjaku za drugi dan ribolova. Ako je sljedeći ribolov nešto kasnije tj. nakon xy dana lepica se napravljena spremi nazad u duboko, ali u pravilu samo jednom se može pripravljena ponovo smrznuti a da bude OK. Ako se koristi tj. smrzava više od jednom 90% će prokisnuti zbog brašna i u njoj će se pojaviti mucice poput komadića filtera od cigarete može i takva loviti ali je izgubila intenzitet mirisa i nije više dobra. Slična stvar se desi i lepici koja nije spremljena kako treba nakon što je ulovljena ili ako nije spremljena u vrećice koje su dobro podvezane da ne može doći do zraka. Čak i lepica lošije kvalitete će biti lovna ako je pripremljena kako treba (tu mislim na tvrdoću purka) i sa stopostotnom sigurnošću tvrdim da neuspjeh ribolova lepicom možete pripisati jedino tome da soma tu gdje ste lovili NEMA ili da je lepica pretvrda pa ju nije ispiralo. Ako je premekana može se uvijek pojačati sa brašnom koje nosite u vrećici i na vodu ako se smoči malo. Što se tiče sitne ribe i lepice nema problema, jer će ju spakovati samo mrena i klen, a sića ne čačka po njoj previše.. zapravo čak ako se i skupi daje dodatno pojačan efekt kad brko dođe po lepicu jer je uočljivija i po vibri od ribica koje se razbježe a on mazne ono po što je i krenuo. U ekstremnim uvjetima u lepicu se može dodati KUČINA (koriste je vodoinstalateri) pa je njena vlakna armiraju a ne gubi na mekoći i ispiranju. Za primjer koliko je bitna priprema lepice !!!!!

Par puta se desilo da sam lovio sa prijateljem koji lovi lepicu, ima je i ZNA je pripremiti, ali mu se malo omaklo. Rezultat je bio da sam ja imao grizove (skupa smo u čamcu) a on ne na svoju,pa smo mijenjali lepicu i bilo je isto on je lovio a ja ne-na kraju smo oba lovili sa mojom ! Radije radite polako i napravite je kako treba jer je preskupa da se baci i da ne lovite kako treba ! Ribolov soma na lepicu dok je voda ispod 14 stupnjeva  nema nekog efekta zbog mirisa,kao i kod ostalih prihrana. Za bilo koju vrstu ribolova (da bi uspješno lovio) moraš jako puno znati o toj vrsti ribe i njenim prehrambenim i ostalim navikama. Tako bi za soma morao znati gdje je tokom dana tj. kad miruje,to može biti u nekoj rupi tj. dubljem djelu riječnog toka, ili negdje u žilama gdje je podlokana obala-uglavnom mirniji dio toka gdje mu struja nije prejaka. Odatle izlazi na lov i najbolje je biti negdje na prelazu sa takvog dijela u brzak ili kamenjar gdje ima dosta bijele ribe. Za ribolov lepicom je najoptimalnije na brzaku ili dijelu koji dosta struji jer daleko ispire lepicu,još ako je brzak ispred neke rupe ništa bolje. Prvi zabac je uvijek bolje da je dalje i svako prezabacivanje ga pomalo skraćivati, mada nije potrebno pogotovo ako je bilo grizova onda uvijek na isto mjesto. Na rijekama poput Save ,Dunava i sl. gdje soma ima dosta jocker mjesto je tamo gdje ima dosta mrene, jer som je voli više od ičega. Vremenom dobiješ instinktivan osjećaj za prepoznati dobro mjesto,ali kako rekoh najbitnije je znati što više o navikama ribe koju loviš -onda su mjesta ukazuju sama od sebe! Bistro!

Marijan Jambrešić

Svatko tko je barem jednom na nekoj od naših rijeka doživio hranjenje bolena u jatu na površini sigurno nije ostao ravnodušan tim prizorom i vjerovatno je poželio da tu totalno nepredvidivu, zagonetnu i izuzetnu ribu ulovi. Puno ga je lakše uhvatiti početkom sezone u proljeće ili na nekim mjestima gdje riba nikada ili skoro nikada nije vidjela varalicu, a veoma rijetko i čovjeka nego na pozicijama koje su pod stalnim pritiskom ribiča i gdje svaki od tih bolena u sezoni vidi i svojom bočnom linijom osjeti više varalica nego ih velika većina  ribiča ima u torbi, tu još dodajmo da ih je većina početkom sezone već ulovljena pa puštena pa se zato pred kraj ljeta pripremite na treniranje živaca i zaboravite na teoriju o opuštanju na ribolovu jer doživljavat ćete samo frustracije.

Naravno, postavlja se logično pitanje.......... pa zašto onda loviti na takvom mjestu? Zašto ne otići do pozicije gdje žive “nevini„ boleni pa se naloviti i zašto se mučiti sa takvim ribama za koje kažemo da imaju diplomu tri fakulteta??  Odgovor je prilično jednostavan. Do pozicija gdje obitavaju oni „nevini“ većinom je vrlo teško doći i to traži vremena kojeg naravno nemamo, dok ovi „fakultetski obrazovani“  žive u našoj blizini u „gradovima“ ili neposrednoj blizini istih gdje možemo nakon odrađenog radnog dana doći  kući, ručati , malo se odmoriti i još uvijek stići spakirati pribor pa otići na vodu. Tamo odraditi jedan brzopotezni ribolov  i vratiti se kući prije početka utakmice lige prvaka, a jedno od takvih mjesta je svima dobro poznata pozicija ispod slapa kod Zagrebačke toplane gdje najčešće  odlazim u takav popodnevni ribolov.

Kao što sam već prije rekao početkom sezone bolena je i na takvim mjestima relativno jednostavno  uloviti, u proljeće su česte kiše pa  je i voda zbog toga  visoka, a ako je još i mutna  nije toliko osjetljiv kao po bistroj vodi a i većina ribiča izbjegava takvu vodu što je sasvim krivo ali nama pogoduje jer nema gužve. Bolen je tada uz obalu i naravno da ga je lakše loviti kad je pod nogama nego kad je na sredini rijeke. Nagli porast nije baš dobar jer voda je previše mutna te nosi razno smeće koje se kači po varalicama, pa ribolov i nije baš neko veselje. Međutim čim se vodostaj malo stabilizira može se u ribolov... ali zato kad voda lagano raste ili je povećan vodostaj duže vrijeme, trebalo bi svakako otići na vodu. Po mutnoj vodi dobre su varalice red head dekora, ali varalice plave boje sa srebrnkastim odbljeskom pokazale su mi se kao najuspješnije. Najviše udaraca dobijao sam odprilike 2-3m od obale, na desetak centimetara od površine i to na umjereno i sporo povlačenje ko za smuđa, brzo vođenje nije baš palilo.

Ako je vodostaj normalan bolen se drži standarnih pozicija koje su na rubu najjače struje ili kontra struje i tu najbolje rade prirodni dekori varalica.

Uredu ...  proljeće je riba lijepo prima i netreba se puno truditi u izboru varalice ........ problemi o kojima želim pisati nastaju krajem ljeta i početkom jeseni kad ti „gradski dečki“ budu upoznati sa raznim vrstama varalica, a većina ih je već i osjetila udicu .. tada se dešava da predveče i za prvog mraka cca  dvadesetak minuta pa do sat  vremena voda kipi od raubova, a keder „prska“ na sve strane a nitko od ribiča kojih na tom potezu od odprilike sto metara zna biti i desetak ne ulovi ni jednu ribu ili se kome posreći pokoja. Nemalo puta sam odlazio kući i razmišljao kako je to moguće da od toliko ribe koja se hrani ni jedna ne pokupi varalicu? Istina da je od svih grabežljivaca koje varaličarim, bolen je riba koju je definitivno najteže prevariti, ali nemoguće da nepostoji način da se uspješno love i ribe na takvim “teškim” pozicijama.

Znamo da bolen ljeti lovi tako da se jedan iz jata zaleti među kedere, lupi repnom perajom po vodi i pokupi omamljenu ili zbunjenu ribicu koja nije uspjela pobjeći, a za njim tada kreće ostatak jata i tada nastaje lom ... cijela akcija traje recimo jedno desetak sekundi. Znajući to pokušavao sam sa brzim provlačenjem varalica kroz jato koje lovi i tu sam znao uloviti pokojeg ali to bi prije nazvao „trefer“ nego ciljani ulov jer su ulovi bili rijetki. Tada sam počeo forsirati  površince a naročito teže zare  koje mogu dobaciti dovoljno daleko, lovio sam  na način da nisam bjesomučno bacao varalice u vodu i kurblao kao što to radi večina nego sam pričekao kad je jato počelo loviti , prebacio ga jedno pet metara zatim doveo varalicu na željenu poziciju i pustio da je voda lagano nosi te samo svaku sekundu dvije lagano cimnuo  zaru da ju „ekipa“ iz jata zapazi , eee …  tu su rezultati bili već vidljivi.  Jedna , dvije  ribe po izlasku uz nekoliko fulanaca slabovidnih bolena  to je već bilo za tu poziciju respektabilan rezultat.....  Mjesto gdje bolen zarauba je po meni vrlo bitno ne samo da bi ga uhvatili u tom napadu, jer to se ne dogodi u većini slučajeva, već zbog toga što će obično ponoviti napad na kedere na približno istom mjestu i zbog toga tu zonu treba imati na nišanu. Bolen ne lovi na nekom mjestu slučajno, već zato sto mu je tu najlakše ulovti kedera. Razlozi mogu biti razni npr. podvodna prepreka, miješanje struja ili bistre i mutne vode, neka sjena itd. Tako da nije slučajno što se raubanje na nekim mjestima ponavlja.

Tako sam jedno vrijeme bio oduševljen površincima jer sam našao caku koja radi da sam bio uvjeren da kad bolen neće na površinca da je najbolje da se spakiraš i odeš kući jer taj dan bolena nečeš uloviti, a ako ga nisam ulovio za to sam krivio nizak vodostaj , mjesečeve mjene i neznam što sve , istina , bolen i nije nekada bio aktivan kao inače ali lovio je. Naravno da sam bio u krivu, a to mi je postalo jasno u jednom ribolovu kad je bolen lupao na svim pozicijama pa čak i uz samu obalu tako da me je i pošpricao u par navrata a nitko od prisutnih ribiča to popodne i večer nije ništa ulovio  a što je najbitnije tada sam snimio da su još neki ribiči na poziciji počeli loviti na površince , znači favorit to definitivno više nije! Mijenjajući varalice vrlo brzo sam došao do zaključka da je bitna fora sa stajanjem u toku i puštanjem da struja nosi varalicu, te lagano cimanje koje oponaša omamljenu ribu a za varalicu nije bitno dali je to površinac ili vobler ali je jaaako bitno tj. najbitnije da ostali ribiči na toj poziciji ne love na takvu jer je bolen brzo prokuži i ignorira. Ponekad zna upaliti ako promjenimo nešto u načinu vođenja varalice,  ali kao što sam već rekao najbitnije je biti drugačiji od drugih. Bitne stvari za vobler su još; da ima dovoljnu težinu da se mjesto gdje jato lovi prebaci barem dva - tri metara, zatim poželjna je  boja srebrnkasta bijela ili plavkasta i veoma bitno naročito po danu da ima lijep odbljesak u vodi, a treba birati  voblere takve konstrukcije koje vodena struja neće izbacivati na površinu već da pliva cca desetak centimetara ispod površine. Idealno je nabaviti nekoliko varalica koje nisu nabavljive u našim trgovinama ili izraditi sam neku varalicu tako da budete jedini koji će ih ponuditi bolenu na toj lokaciji i uz pravilnu prezentaciju imate jako dobre šanse da budete uspješniji od drugih.

Na ovoj poziciji lovim isključivo na najlon sa fluorokarbonskim premazom jer mislim da zbog toga imam više uspjeha a i izbačaj mi je sa najlonom dalji nego uprednicom, a bolen nije previše borbena riba tako da je najlon promjera maximalno 0,28 uparen sa štapom od 40 g., duljine 2,70 m i nekom rolom koja ima solidnu kočnicu čine idealan pribor za ribolov u ovakvim okolnostima. Kočnica mora biti podešena tako da prokliže kod prvog udarca kad bolen pokupi varalicu a tu i najlon koji je elastičniji od krute uprednice odradi svoje. U večini slučajeva kontra nije potrebna jer se riba sama kaći na vobler, uostalom nema šanse da stigneš dati kontru kad riba pokupi varalicu jer bolen to radi takvom brzinom da nestigneš ni  trepnuti, mislim da sam negdje proćitao da taj torpedo od ribe može postići brzinu oko 8m/s . To što večina ribića „lupa“  kontru, to je na već zakačenu ribu ... tada je već zakačeni bolen otprilike drugi put „zapumpao“ a  tek je onda usljedila  kontra ....  tom kontrom  imate samo šanse da mu potrgate usta !

Sve dalje je stvar rutine, inače otkad lovim na najlon nije mi se desilo da mi riba ravna trokuke na varalicama što mi se na uprednici zbog njene krutosti znalo dešavat naročito kad ribu privučem skroz uz obalu pa  je želim dohvatiti rukom  u tom zadnjem trzaju kad je riba samo na metar- dva uprednice na manjim varalicama znaju udice popustiti.

Još jedna stvar na koju bi želio upozoriti a to je  prihvaćanje  i držanje ribe. Ribu treba jednom rukom čvrsto primiti visoko pod škržne poklopce  pazeći pritom da se ne dodirnu škrge, a drugom za korijen repa tako smo najsigurniji da se riba prilikom trzanja neće izmaknuti i pasti na kamenje koje će je nažalost znatno oštetiti. Mnogi možda i u najboljoj namjeri kod slikanja sa ribom bolena drže  kao šarana i tada se desi da kad se riba prvi put trzne da je zbog njene klizavosti nemogu je više zadržati u rukama, riba tada pada na stijene i bacaka se po njima, od tog prizora mi se svaki put koža naježi. Dosta ribe koju ulovim pod toplanom je oštećena pa mislim da je dobro upozoriti i na taj problem.

A ako vam se sve to ipak čini prekompliciranim još uvijek ima na Savi pozicija gdje kroz trnje , šipražje i koprive možete doći do mjesta gdje boleni primaju na skoro svaki ponuđeni mamac … ali ako želite ravnopravnog protivnika s kojim će te se nadmudrivati i ako ste spremni neki put doživjeti poraz pozicije kao što je ova kod toplane su mjesta za vas. Bistro! 

Marijan Jambrešić