Iako puna sezona ribolova s obale na iglicu traje od zime (kada more zahladi, pa iglica priđe bliže obali), pa sve do kasnog proljeća, ova se riba uspješno može loviti i ljeti. Iglica je riba iz porodice štukoskuša. Karakterističnog “igličastog” tijela, pomalo nalik na “malu sabljarku”, izaziva pažnju sportskih ribolovaca posebice kontinentalnih. Riječ je o živahnoj ribici, čije se nagle promjene smjera plivanja tik pod samom površinom mora, te izlijetanja i zalijetanja prilikom lova lako uočavaju. Dapače, njene egzibicije i vratolomije su jedinstvene.
 
Lako je prepoznatljiva riba specifičnog duguljastog tijela, uske glave s produženom “sabljom” - kljunom punim sitnih zubića.
Iglica i igla! Mnogi će se žestoko posvađati u uvjeravanju da se radi o dvije ribe, dvije vrste ne dva primjerka. Ali... nije tako, jednako kao što ni iglac nije treća vrsta. Sve je jedna riba koju na našoj obali i otocima nazivaju iglica, igla, iglac, jaglica, jigla, ali i angužigola, đingula... 
Posebna vrsta je iglunić, kojeg ponegdje također nazivaju igla ili tupa iglica. Koji je od naziva pravi ili službeni? Na ovo pitanje nema odgovora. Svatko će tvrditi da je pravi upravo onaj naziv kojeg on rabi. Ipak, najčešće su u uporabi igla i iglica. Jasno, potječu od izgleda. Riba kojoj su vilice toliko izdužene da uistinu podsjećaju na igle ne može se drugačije ni zvati! Čeljusti su izrasle u dug i tanak, ravan, šiljast i zubat kljun. Slijedi izdužena i uska glava, pa potom duguljasto i zaobljeno tijelo prosječnog promjera tek 2 - 3 centimetra. I peraje su pomalo čudne, sitne i nepravilno raspoređene, sve osim repne koja je normalna oblika, ali u odnosu na duljinu tijela ipak malena. To dugo tijelo uključujući i izdužena šiljasta usta najviše naraste do 80 centimetara dostižući težinu od 1,15 kilograma. Težina prosječnog primjerka iznosi desetak dekagrama.
 
Boja tijela iglice je zelenkasta do modrikastosrebrna s prijelazom u srebrnastu na donjem dijelu. Glatka koža djeluje kao posipana srebrnastim prahom. Tko je imao prilike jesti iglicu, a ona baš nije česta na našem stolu zacijelo je primijetio da joj je i središnja kost  kralježnica obojena. Ima zelenu boju!
Kao i ostala pelagijska riba iglica nema stalnih staništa, a rasprostranjena je po čitavu Jadranu. Najčešće se drži u velikim plovama u toplijem dijelu godine na pučini, dok u hladnijem dolazi bliže obali zalazeći čak i u zatvorene zaljeve. U većim količinama zadržava se oko naših vanjskih otoka na području Kornata, oko Paga te u širem akvatoriju Pule i Lošinja. Uglavnom se zadržava bliže površini pa nije rijetko vidjeti plovu iglica kako poigrava i poskakuje na samoj površini. Dubina mora i vrsta dna na nju ne utječu tim više što je u stalnom pokretu.
Iglica je stanovnik sredozemlja, europskih i sjevernoafričkih obala Atlantskog oceana, te otoka i otočnih skupina - Velika Britanija, Irska, Madeira, Kanari, Azori i Zelenortski otoci. U tim područjima međutim živi nekoliko podvrsta iglice koje se međusobno neznatno razlikuju. Ova naša jadranska podvrsta, nazovimo je tako ne upuštajući se u znanstvene nazive stanovnik je Mediterana i Kanarskog otočja. Neke od tih podvrsta nešto su veće, ali ne drastično. U literaturi se navodi podatak o maksimalnoj duljini od 93 cm, dok je u britanskim vodama udicom iz plovila ulovljen najteži primjerak težak 1,63 kg.

Pribor

Ljeti iglica luta dalje od obale. Pučina je njeno područje pa je ribolov daleko uspješniji s plovila. No, može se loviti i s obale. U priobalne terene zna ljeti zaći i danju za sunčanog dana, po mirnom ili namreškanom moru, no češće po noći. Tada, predveče i noću najbolje ju je pokušati loviti s obale. Hrani se sitnom ribom i planktonom. Vrlo je proždrljiva. 
Za ribolov iglice s obale najbolje je koristiti štap dužine 4 ili 5 m (idealni su bolognesi) težine bacanja 5-25 grama. Na štap se postavlja rola bržeg prijenosa, a na nju najlon promjera 0,15 do 0,20 mm. Sistemi za ribolov s obale su vrlo jednostavni. Na kraj najlona vežite vodenu kuglu (popularnu vasericu), a na njen drugi kraj 30-50 cm dugi predvez s jednom udicom (br. 6 do 8). Posebice su nam se dobrima pokazale udice Kristal tvrtke Mustad. Za mamac koristite crijevo srdele, živog gavuna ili meso šaruna odnosno krak lignje .. s malim šansama da će iglice intenzivnije gristi. Ješka koja miruje iglicama nije privlačna i proći će dosta vremena prije no što zagrize, ako uopće zagrize.

U novije vrijeme dosta sportskih ribolovaca blinka iglice. S obale je to nešto teži i zahtjevniji posao. No, itekako je moguć. Jednostavnije je panulati na otvorenom vukući za sobom male uske varalice tipa Rapala Fat Rap dužine 3-5 cm srebrnastoplave boje ili male uske žlice. Na taj način varalice treba povlačiti vozeći brodicu brzinom do 2 milje. Istim varalicama se može blinkati s obale. Za tu avanturu potreban je špinerski štap dužine do 2,7 m, akcije A (brza akcija - samo vrhom), rola brzog prijenosa s najlonom promjera do 0,16 mm. Varalica se izbacuje što dalje. Po mogućnosti u područje gdje smo vidjeli da iglica radi. Varalica se potom lagano povlači kroz gornji površinski sloj mora. Neki ribolovci za lov iglica koriste svileni konac ili vunicu  bez udice. Ona se zaleti na konac-vunicu , a on joj se omota oko zubića. Na taj način iglicu se izvuče čitavu, bez ranjavanja. Jedina je opasnost da svojim zubima pregrize najlon. Iskusnim i uspješnim sportskim ribolovcima to je važno, jer oni živu iglicu koriste kao ješku prilikom panulanja na veće ribe, kao što su zubatac, gof, tuna ili luben. Iglica je odlična ješka i njenu izazovu velike i pohlepne ribe ne mogu odoljeti. Jutarnji sati su najbolje vrijeme za ribolov , dok za dana lagani vjetrić stvara pogodnije uvjete za ribolov.

Kao sabljarka

Jednom ulovljena i zakvačena iglica se pokazuje kao neočekivano veliki borac. Izvlačenje predstavlja vrhunski doživljaj, koji zbog njenog iskakanja podsjeća na ribolov sabljarki. Iglica udara neočekivano, bez predigre i taktiziranja. Zakvačena na udicu vuče u svim smjerovima, izlijeće iz vode cijelim tijelom, pliva prema obali, od obale...
Sve u svemu, ribolov na iglicu predstavlja pravi gušt. Dosta ribolovaca je lovi i zbog mesa, intenzivnog mirisa i vrlo ukusnog, pečenog.

Vjerojatno će pri prvom ribolovu na ovu ribu, velik uspjeh biti uopće uloviti koji primjerak, no kad se stekne rutina i pogodi mjesto i vrijeme, s obale se može uloviti u jednom izlasku na vodu i po nekoliko, pa i desetak iglica.

izvor : internet

Marijan Jambrešić