Smuđ se lovi preko cijele godine i važi za snažnu, mada ne i spektakularnu ribu. Tokom dana smuđ najčešće miruje u dubini skrivajući se u mraku pod potopljenim stablima ili među stijenama. U sumrak izlazi u lov u pliću vodu uglavnom na mjesta prekrivena vegetacijom ili na kamenita ili šljunčane potopljene otočiće. Ljeti zna ostati na dnu u dubini čak i preko noći. Smuđ živi oko 7 godina, ali najčešće se love primjerci od oko 1,5 kg, trogodišnjaci. Meso je bez kostiju i izuzetno je cijenjeno i kvalitetno te se smatra da je u rangu lososa.

MRIJEST:

Svoj godišnji mrijest smuđ započinje u proljeće odmah po otapanju leda, kad temperatura vode dostigne 4 - 7 C. To je doba kad smuđevi u ogromnom broju prilaze brzacima i tekućoj vodi da bi položili ikru. Ukoliko žive u jezerima gdje nema tekuće vode, prilaze obali gdje je dno pjeskovito ili šljunkovito, a često polažu ikru i na kamenitoj podlozi. U svakom slučaju, kad je mrijest u pitanju, tražite što čistiju i bistriju vodu. Ženka smuđa je jedna od najplodnijih u ribljem svijetu. U prosjeku polaže i do 50.000 jaja po kilogramu svoje težine. Ovo je svakako jedan od razloga zašto je smuđ možda najrasprostranjenija riba na sjevernom dijelu američkog kontinenta. Interesantno je također da se smuđevi tokom mrijesta ne hrane odnosno ne uzimaju hranu.

RIBOLOV NA SMUĐA:

Treba znati da je smuđ riba dna i prema tome tu ga treba i tražiti. Ne podnosi svijetlo i zato se preko dana povlači u dubinu, te ga je dosta teško uhvatiti. Pravo vrijeme za pecanje smuđa je rano ujutro, dok sunce ne dođe u zenit i kasno popodne pa do večeri. Zbog izuzetno razvijenog čula vida, kompozicija očiju je unikatna u ribljem svijetu i tako pažljivim promatranjem možemo vidjeti da je smuđ visoko specijalizirana riba. Vidno polje je nekih 30 stupnjeva na gore, tako da smuđ ne vidi ispod horizonta. Također zbog unikatne kompozicije očiju, poznato je da najbolje vidi žutu boju te svoj pribor ribolovci često prilagođavaju tome. Bijela boja se također pokazala kao vrlo atraktivna. Za razliku od basa ili štuke, smuđ se vrlo često kreče u jatima, što znači kad se upeca jedan, to mjesto treba nastaviti raditi jer je najvjerojatnije da ih ima cijelo jato. Ukoliko se prakticira catch & release odnosno ukoliko vračate ribu u vodu, nemojte to uraditi odmah jer će puštena riba uzbuniti ostale, stavite ga u čuvaricu i pustite kad budete napuštali to mjesto.

Vrlo često je teško osjetiti smuđa na udici pošto uzima lagano i kad se zakači nema ništa od borbe i vatrometa na vodi kao na primjer kod bassa. Smuđ je mnogo poznatiji po kvaliteti mesa nego kao borac. Mlak otpor koji pruža prilikom navlačenja odbija mnoge ribolovce od pecanja na smuđa jer više vole borbu na vodi i "pravu akciju" nego kvalitetu mesa.
Odmah po otvaranju sezone u kasno proljeće definitivno najbolje mjesto za ribolov smuđa je zapjenjena voda ispod vodopada. Tu se odrasli kapitalni smuđevi okupljaju u velikim jatima, a učinak živog kedera u ovoj vodi je jednak dinamitu. Ukoliko lovite na ovakvom mjestu u proljeće ili jesen, preporučio bih vam lagani pribor: manji keder na dnu predveza, a 30 - 40 cm iznad jedno ili dva manja olova, tek toliko da vam omoguće lagano tonjenjem kedera u brzoj i zapjenjenoj vodi. Nastojite da uvijek držite napet najlon da bi osjetili kad uzme i na vrijeme kontrirali. Nakon proljetnog okupljanja oko vodopada, u čijoj blizini su se izmrijestili, smuđevi napuštaju ovakva mjesta i početkom ljeta se povlače u mirnije i dublje vode. Tokom ljetnih mjeseci trebalo bi raditi mjesta, jer to su upravo idealne strukture gdje se smuđevi okupljaju. Šljunkovito ili kamenito dno obiluje kederima koji su glavna hrana smuđeva, a blizina dubine daje im sigurnost i zaštitu tokom dana.

Obratite naročitu pažnju na potopljene sprudove , jer je upravo to struktura koja proizvodi bogat ulov tokom cijele godine. Ovakva mjesta, gdje se dno podiže iz dubine do ispod same površine, najbogatija su okupljališta smuđeva.
Pored ovih najatraktivnijih mjesta, smuđevi se mogu naći i na terenima gdje su ivice podvodnog raslinja mada ovakvi tereni nisu primarno "smuđevski". U svakom slučaju treba probati.
Ukoliko koristite jigove sa olovnom glavama, svakako najbolja prezentacija se postiže kad puštate jig da "odskače" od dna. Povucite jig u kratkom trzaju, a zatim ga pustite da padne na dno. Na dnu ga ostavite da miruje par sekundi, a zatim opet povucite. Nastojite da radite sporo i da ostavite jig da miruje na dnu, jer smuđ vrlo često uzima kad je jig u mirovanju.

Svaka varalica, zbog svojih hidro-dinamičkih performansi, ima brzinu pri kojoj najbolje radi, to jest lovna je! Tu brzinu joj vi dajete. Ali primjerenu i vodi na kojoj lovite i ribi koju lovite i vremenu kad lovite. Određenu varalicu vodite prema uvjetima na vodi, a nekad uvjeti na vodi biraju varalicu. Zato onaj tko vam kaže da nosi samo malo varalica "jer zna" što mu treba - pojma nema! Ono što mrda vašu varalicu je zbroj brzine kojom je vučete i brzine vode. Samo na idealno mirnoj vodi, čak ne ni na jezeru (jer postoje struje, utjecaj gravitacije mjeseca, vjetar ...), nego na nekoj bari(ci) u zavjetrini, brzina nije rezultanta.

Tekuća voda zahtijeva striktno prilagođavanje brzine kojom namotavati. Recimo, površinski sloj rijeke je nešto sporiji (i zrak stvara otpor!) Nego sloj vode na pola metra dubine. Dalje, brzina struje se smanjuje prema dnu, i matematički je na dnu brzina - nula! Zatim, nije sve jedno da li vučete nizvodno, poprečno ili uzvodno. Nemoguće je da vam do krajnosti opišem sve moguće situacije na vodi, jer tu ima utjecaja i temperatura vode i njena gustoća, termoklima, i ... A da i ne govorimo o matici, virovima, babicama, površinskim i podvodnim strujama.

Pogledajte repove na šedovima. Od površine lopatice ovisi pri kojoj brzini će raditi, ali i od tvrdoće i debljine vrata, i od kuta pod kojim je u odnosu na tijelo (odnosno na pravac povlačenja). Tvisterorepe silikonce (npr.  Delalande Sandra) Oni mrdaju i kada mikro brzinom vučem po mirnoj vodi, rade i kad brzo vučem - rade skoro uvijek! Za lov šedovima je već potrebno znanje, za tvisterorepe  ni predznanje. Zabaci i polako vuci ... Povremeno blago cimni, pa opet vuci. Udarit će smuđ i kada je tvisterorepi u propadanju - uvijek radi, mnogi šedovi u propadanju - ne rade! Ali neće smuđ uvijek ni tvisterorepe ...

Za još nešto je bitna brzina, za tip vibracije! Iako svaka varalica ima onu vibraciju koju joj oblik (konstrukcija) uvjetuje, promjenom brzinom mijenja se i brzina gibanja repa. Kada vučete brže rep brže leluja, a put koji prelazi rep ​​je kraći po osi. To znači da kad vučete sporo dobivate lijenu vibraciju - širu i sporiju. …zašto treba nositi puuuno varalica - zato što smuđ nekada napada kada se brže povlači, a ako imate samo jednu varalicu, bržim povlačenjem postižete optimalnu brzinu, ali ne i optimalnu vibraciju! A baš na nju - na bočnu liniju - napada onaj tko zna. Tko zna da lovi varalicom!

Zlatna pravila …. Lokacija, prezentacija, vibracija, boja i veličina !

Da sumiramo, kad lovite smuđa, bilo da to radite u stajaćoj ili tekućoj vodi, nastojite da slijedite nekoliko osnovnih pravila:
1. smuđ je na dnu
2. prezentirajte sporo, što sporije možete
3. živi keder je najbolji mamac
4. u većini situacija mamac neka bude prevladavajuće žute boje
5. lovite noću, u ranu zoru ili kasno popodne 

izvor: internet

Marijan Jambrešić